Biografija

Radmila Karlaš 

(1963), književnica i novinarka. Četvorolisna djetelina je njen prvi roman promovisan 2009. godine, Druga knjiga Kad utihnu Melezi objavljena je 2011. a u pripremi je i knjiga Lice i druge priče. Do sada je svoje prozne radove objavljivala u bosanskohercegovačkim časopisima za kulturu: „Most“ i „Motrišta“ iz Mostara, „Riječ“ iz Brčkog, te „Putevi“ iz Banjaluke. Njene kratke priče uvrštene su i u zbornik izdavačke kuće Alma iz Beograda. 

Na Fruškoj gori je 1978. za svoju poeziju dobila nagradu od Mike Antića. Godinama je bila koordinatorka Amnesty Internationala za BiH. Učestvovala je u radu mnogih nevladinih organizacija, poput Friedens dialog - Beč, Verona forum – Brisel, SIT – Berlin, Forum građana Tuzla, Helsinški odbor za ljudska prava Srbije i BiH, Međunarodni forum Bosna, Asocijacija Sarajevo iz Ruana i druge. Učesnica je mnogih debata i okruglih stolova u zemlji i širom svijeta. U svojim brojnim javnim nastupima bila je i nastavlja biti bespoštedna kritičarka i oponentkinja akterima razdora i nacionalističkog politikanstva na teritoriji bivše Jugoslavije. Novinarstvom se bavi od jedanaeste godine („Džuboks“ i revija „Film“). 

Nakon završene osnovne i srednje škole u Banjaluci, diplomirala je na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Slobodna je novinarka u godinama prije rata, te piše za različite dnevne novine i magazine („Večernje novosti“, „Arena“, „Mariborski kaj“). Početkom rata sa malom grupom istomišljenika učestvuje u projektu osnivanja jedinog alternativnog lista u tom dijelu BiH, „Novog preloma“.

Ustoličila je AIM (Alternativnu infromativnu mrežu) u RS, a radila je i za VIN (Video nedeljnik, anti-ratni projekat Gordane Suše). Po završetku rata piše i izvještava za mnoge alternativne medije sa prostora bivše Jugoslavije i u inostranstvu - VOA, WDR. Bila je i urednica radija FERN-a u Banjaluci, pisala je za zagrebački „Tjednik“, sarajevski „Svijet“ i „Dane“. Od 1997. do 2007. godine radila je kao saradnica za BBC. Živi i radi u Banjaluci.